

drinking it, he forgot he was the son of a king, forgot about the pearl and fell into a deep sleep.“ but when the prince arrived, the people poured him a cup. „once there was a young prince whose father, the king of the east, sent him down into egypt to find a pearl.

on je rick, glavni junak, a sinopsis kaže, nagoveštava ko je on: u malickovom filmu opet se pojavljuje i christian bale. na njujorškom međunarodnom festivalu radio programa (NYF) dobio treću nagradu. među tim kompozicijama je i „san jednog automobila“ za koju je jovanović 2013. zapravo, fragmenti iz čak nekoliko njegovih kompozicija. da umemo da budemo radosni zbog tuđeg uspeha u srbiji bi svi mediji brujali o tome da će i u ovom malickovom filmu opet biti muzika arsenija jovanovića. Sa radošću mislim na to da u februaru, konačno, stiže najnoviji malickov film – knight of cups. zato uvek biram da se makar na mišiće fokusiram na lepo i dobro. a u ovoj zemlji najlakša stvar je biti frustriran. još manje da me guraju, pritiskaju, vise mi nad glavom. u jednom momentu pomislih: nadam se da ovaj prepun metro neće biti simbol mog življenja kroz 2014. onda smo potrčali pored njega, josea ispod masline, ka reci težo, na praça de comercio, iz ruku tih tihih, melanholičnih i dragih portugalaca oko nas po nama su padali lažni euri… na povratku u hotel taxi ni za lek nije mogao da se nađe, pa smo se ugurali u prepun metro. tamo blizu zemaljske, konačne saramagove adrese. a dočekala sam je na neverovatno lepom mestu… u lisabonu. Nisam u dobrom raspoloženju na kraju ove godine. “they have the courage to live their life, but they don’t have the courage to imagine it.“ ( jean-luc godard) skroman, bez telefona, bez kola, samo vožnja autobusom. njegov rad mu je bio važan, bio je umetnik. stidljiv, skroman, uravnotežen, nije želeo pažnju, nije išao u poznate kafane ili klubove, kao svi drugi. on bi mogao snimati filmove za sumu koju holivudski film potroši za jelo za ekipu.Įrik je bio različit od drugih i tada i kasnije. docnije je snimao divne filmove na „šesnaestici”. sam je radio montažu, a osvetljenje je bilo prirodno, sunce, ili slabo svetlo. u holivudu snimaju jednu scenu dvadeset ili čak četrdeset puta. filmske ekipe su bile male, često samo kamera i ton. u filmovima nije bilo razaranja, paljevine. „snimao je u stanovima ili kućama prijatelja – gratis. bila sam i tonski snimatelj u holivudskom filmu. šum drveća na vetru, žubor reke, valovi okeana, kiša, tiho padanje snega, plač ili radost dece, munje, svađe ljudi, suze, vatrogasci, policija, bombardovanje, krik, šaptanje, razni jezici, svadbe, porođaj. za mene je muzika sve prirodno i ljudsko. Rekli su mi da je sve što pišem muzika – i pesme, i romani, i pozorište, i scenariji. i moj sin se rodio u parizu, tu sam se udala, slučajno, između dve barikade na ulici, i sad se upravo razvodim. Onda ponovo natrag u ameriku, opet sam profesor francuske literature.Īli se posle izvesnog vremena vraćam u pariz, zbog mnogo čega. upoznala sam tada ceo „novi talas”, i godara, i polanskog, sve.

i kasnije je mnogo voleo da priča sa mnom, i ostali smo prijatelji sve do njegove nedavne smrti. razgovarali smo, radila sam tada u parizu doktorsku tezu o prustu, i erik me izabere za ulogu u filmu nađa u parizu (nadja a paris). u studentskom gradu, gde živim, slučajno me pronalazi erik romer. Posle godinu dana ponovo sam u parizu i ostajem, mislim, dve godine. U nacionalnoj reviji sa njom je obavio sjajan intervju branislav matić. Jedina njena knjiga koja je prevedena na srpski jezik je roman „umreti u čikagu“. preveli su je ivana dimić i dragan babić. nisam čula da smo joj se zahvalili… bila je vatreni antiglobalista i borac protiv svih nepravdi. Kada je počelo bombardovanje naše zemlje 1999. nađa tešić je tada studirala (na sorboni je doktorirala na proustu, a potom je u americi studirala režiju i produkciju, a bila je i i pisac) u parizu i igrala je naslovnu ulogu. šta je to? kako definisati naš problem? probleme… našeg stiva stojana tešića!!! a knjiga čak nije ni prevedena na srpski. na pitanje o omiljenim knjigama na prvo mesto je bez dvoumljenja stavila „karoo“ steva tesicha. Kao sasvim slučajno nađoh ovaj video sa sjajnom lou doillon.
